Punimi Albert Hetes

Copy/Paste nga gazeta "Monitor"

ALBANSKI UMJETNIK UJEDINIO CRNOGORCE
Zabranjena stvarnost

Andrej NIKOLAIDIS

Nevolja sa konceptualnom umjetnošæu je u tome što ne možete biti sigurni da li je nešto javni nužnik ili instalacija, sve dok vas likovni kritièar ne obavijesti o tome. Nije jasno da li neki pijanac javno mokri, ili je u pitanju performans nekog slavnog konceptualnog umjetnika, sve dok vas o tome ne obavijeste organizatori manifestacije u kojoj umjetnik mokreæi izvodi svoju umjetnost. No to je bit konceptualne umjetnosti: buduæi da je slika prevaziðena, jer je oèigledno umjetnost, sada moramo vjerovati na rijeè kritièarima, koji su u stanju da naprave razliku izmeðu mokrenja kao fiziološke nužnosti i mokrenja kao umjetnièkog èina. Linija je oèigledno tanka a likovni kritièari mudri ljudi vrijedni divljenja.
Cetinje je grad na kojem niko neæe prekinuti jutarnju kafu i dokone razgovore, sve da na sred korza pukne bomba. Otud je taj grad idealno poprište za izvoðenje radova konceptualnih umjetnika. Oleg se Kuljik, na primjer, umjetnièki izražava tako što siluje pse. On je zavukao ruku kravi u vaginu i to proglasio umjetnošæu. Organizatori Cetinjskog Bijenala nisu krili oduševljenje genijalnošæu njegovog umjetnièkog koncepta - Kuljik je pozvan na Bijenale. Koje je zamišljeno kao manifestacija koja pomjera standarde izražavanja u Crnoj Gori, kao prostor u kojem se zorno demonstrira koliko daleko mogu iæi umjetnièke slobode i koliko odluèan treba biti u njihovoj odbrani.
Kada su na Bijenalu izložene reprodukcije ikona umazanih izmetom, vrlo autoritativno nam je objašnjeno da je u pitanju umjetnièko djelo, time i nešto što ne može biti podvrgnuto cenzuri. Cetinjsko Bijenale je od poèetka izlagalo radove koji su bili vrlo provokativni. Prièa o umjetnièkim slobodama u Crnoj Gori je, pokazalo se, tek teorija. U praksi, na zahtjev Srpske pravoslavne crkve, izložba "Nova ikona" zabranjena je 1997.
Takva koncepcija Bijenala nije iznevjerena ni ovoga puta. Prištinski umjetnik ALBERT HETA izložio je svoj rad: zgradu Srpskog poslanstva na Cetinju transformisao je u ambasadu Republike Kosovo. Prve su reagovale srpske stranke u Crnoj Gori i Srpska pravoslavna crkva. Po njima, Hetin rad je skandal bez presedana, "sramota za Crnu Goru". Popovi su rekli da je veæina postavki Bijenala "van zdravog razuma" i time izrekli svoj stav o savremenoj umjetnosti. Pošto tehnika Hetinog rada nije skandalozna, niti je rad vizuelno izvan konvencionalnog, proizilazi da je skandalozno jedino to što se na Cetinju zavijorila albanska zastava, to što je nekadašnje Srpsko poslanstvo autoru poslužilo da doèara postojanje Kosova kao nezavisne države.
Njegov rad je, oèigledno, uspio. Ono što je skandalizovalo ljude bila je, zapravo, realnost. Heta se samo probio iza linije srpskog samozavaravanja i oèiglednim uèinio ono što ionako nije sporno: da je realnost da postoji Kosovo, koje je, realno, nezavisno od Srbije. Da sutradan u zgradi u kojoj je bila srpska ambasada može biti ambasada Kosova.
Ali: front ispoljavanja bijesa prema realnosti nenadano je pojaèan popustljivošæu organizatora Bijenala. Oni su najprije pokušali objasniti ionako jasno: da je Hetina Ambasada Kosova - umjetnièko djelo. No kako "šokiranost" javnosti nije jenjavala, osnivaè Bijelana, princ Nikola Petroviæ, uzeo je na sebe da se Crnogorcima izvine zbog realnosti koju oni ne mogu prihvatiti. On je, kako je rekao, bio "šokiran" Hetinim djelom, kao da je ovaj u najmanju ruku strijeljao èetu ðaka na Cetinju, a ne izložio rad, kojim je sa minimalnim intervencijama jednu zgradu pretvorio u nešto drugo. Time je Princ pokazao da ga je lako šokirati - odveæ lako za nekoga ko je stoièki istrpio Kuljikovo iživaljavanje nad životinjama.
No da je Kuljik životinje na Cetinju silovao sa visoko podignutom albanskom zastavom, Princ bi jamaèno bio "šokiran". Princ je javno priznao da mu je žao što nije bio u prilici da Hetin rad cenzuriše. Ali je u prilici da cenzuriše bio Petar Æukoviæ. On je Hetin rad, nakon što ga je neko najprije razbio, a niko nije bio "šokiran" èinjenicom da je varvarski uništeno umjetnièko djelo, diskvalifikovao i to obrazložio jednom od najglupljih cenzorskih isprika svih vremena.
Po Æukoviæu, Hetin rad nije uklonjen zato što albanska zastava i pomen ambasade Kosova nervira srpske nacionaliste - ne, on je uklonjen zato što Heta, pazite sad, ispred svog umjetnièkog djela nije postavio tablu koja bi graðane obavijestila da je to umjetnièko djelo. To je isto kao da uklonite sliku sa izložbe zato što ispod nje ne piše da je to slika. Kao da iz knjižare izbacite roman zato što na njemu ne piše da je roman. Da odbijete da prikažete film, zato što bi gledaoci mogli pomisliti da je to stvarnost.
Sve što se desilo oko Hetinog rada je, doista, sramota za Crnu Goru. Ali iz sasvim drugih razloga od onih koje navode bijesni Crnogorci "šokirani" Ambasadom Kosova. Sramota je, jer je Hetin rad razotkrio stepen samozavaravanja, neslobode i nejednakosti u kojima Crna Gora postoji. Reakcije na Hetin rad pokazale su da elementarna ljudska glupost u Crnoj Gori bez poteškoæa i danas osvaja pobjedu nad ljudskim razumom i slobodama. Heta je testirao našu glupost, primitivizam i nesposobnost da prihvatimo realnost koja je suprotna od naših želja - rezultati su poražavajuæi za nas. Granice ljudske gluposti su kao granice svemira - nedohvatljive. Gradonaèelnik Cetinja Aleksandar Aleksiæ, inaèe liberal, po definiciji zaštitinik ljudskih sloboda, ustvrdio je da je za Hetin rad "kriva" crnogorska vlast, koja preko Ambasade Kosova "zavaða graðane".
U svakom gradu Crne Gore postoji barem jedna zgrada na kojoj piše "Ovo je Srbija". Na crnogorskim trgovima uzvikuje se ista parola. Sportisti Crne Gore takmièe se dok se iz publike vijore srpske zastave sa èetiri ocila. Niko nije šokiran, iako to nije umjetnièko djelo i nije postavljena tabla koja nas o tome obavještava. U trenutku kada je umjetnik na Srpsko poslanstvo postavio albansku zastavu, pokrenut je orkan bijesa. Treba biti elementarno pokvaren, pa ne konstatovati kako je problem upravo u tome što je podignuta albanska, a ne srpska zastava. Kako jedna može biti podignuta bilo kad i bilo gdje, dok druga onoga ko je digne izlaže opasnosti od linèa, ako to uèini izvan Ulcinja.
U društvu u kojem se javnost ne buni a intelektualci æute kada se u Herceg Novom iz hiljada grla vièe "ubij, zakolji da Šiptar ne postoji", javnost i intelektualci su "šokirani" albanskom zastavom na nekadašnjem Srpskom poslanstvu. U takvom društvu nema mjesta za rasprave o finim granicama izmeðu umjetnièkog i profanog. Ovdje se još borimo za elementarni opstanak razlièitosti.

                                                                                                  mbrapa